Već je Charles Darwin, autor teorije evolucije, bio zainteresiran za proljetne jaglace. Proučavanjem proljetnih jaglaca kao karakteristične livadne biljke, nadamo se da ćemo steći znanje, ne samo o ovoj vrsti već ipoboljšati razumijevanje o stanju drugih sličnih vrsta. Mnogi od vas su čuli da se laboratorijski štakori, voćne mušice i pekarski kvasac koriste kao modelni organizmi za proučavanje. Proljetni jaglac u našim studijama služi gotovo kao modelna vrsta.
Kolektivno prikupljeni podatci o proljetnim jaglacima pomažu dobiti uvid u stanje ove vrste, kao i drugih livadnih biljaka. Uz ove podatke, možemo procijeniti utjecaj promjene okoliša na važne aspekte biološke raznolikosti. Preciznije, proljetni jaglaci mogu ukazati na stanje biotopakoje nastanjuju, odnosno dolazi li dopogoršavanja istih.
Proljetni su jaglaci heterostilni, što znači da različite zasebne biljke imaju dvije različite vrste cvjetova (različite po duljini vrata tučka i smještaju prašnika). Nazovimo te različite vrste S-morfi i L-morfi. Promatrate li S-morfe odozgo, lako ćete uočiti pet prašnika, dok je kod L-morfa vidljiva samo jedna stigma izvana (pogledajte fotografiju). S-morf označava morf kratkog stila koji označava kratak ženski reproduktivni organ skriven u krunici (tučak s kratkim vratom) i dulje muške reproduktivne organe (prašnici) vidljive odozgo. L-morf označava morf dugačkog stilas dugačkim ženskim reproduktivnim organom, također vidljivim izvana (dugovrat tučak) te s kraćim muškim reproduktivnim organima skrivenima u krunici.
S-morfi
Protok peluda između tih dviju različitih vrsta cvijetova odvija se samo zahvaljujući kukcima za oprašivanje koji djeluju kao posrednici u tom kompliciranom „bračnom dogovoru”. Da bismo osigurali dobrobit biljaka, moramo osigurati i dobrobit kukaca za oprašivanje, divljih pčela i medonosnih pčela, bumbara, leptira i drugih malih neprocjenjivih pomagača biljkama.
U populacijama proljetnih jaglaca, pojava jedinki koje nose S-morfe ili L-morfe obično je jednaka, tj. više-manje 50 : 50. Neravnoteža smanjuje mogućnosti proljetnih jaglaca da nađu prikladnog partnera, što sprječava oprašivanje i razmjenu genetskog materijala. To, pak, smanjuje dugoročnu održivost biljaka.
Omiljena staništa proljetnih jaglaca, tradicionalno održavane livade, sve su rjeđe u suvremenim krajolicima. Nestanak livada uzrokuje pad u populacijama biljaka koje ovise o njima kao staništu. Veliki pad u populaciji proljetnih jaglaca može uzrokovati neravnoteže u pojavi L-morfa i S-morfa, ponekad čak i u tom razmjeru da jedna od tih tipova potpuno nestane iz staništa. Upravo takvu vrstu moguće promjene u ravnoteži između L-morfa i S-morfa uzrokovane promjenama u krajoliku želimo proučavati uz vašu pomoć.
Kako prepoznati proljetni jaglac?
Proljetni jaglac (Primula veris) je proljetni cvijet. Višegodišnja je biljka, što znači da ista biljka raste i cvjeta na istom mjestu više godina. Vrste koje se nekad mogu miješati s proljetnim jaglacem su blijedožuti jaglac (Primula elatior) i rani jaglac (Primula vulgaris). Vrste Primula lako se međusobno hibridiziraju. Budite sigurni da ste prilikom promatranja pronašli proljetni jaglac!
Kako izgleda proljetni jaglac?
Proljetni jaglac je zeljasta biljka prosječne visine od 10 do 30 cm. Ima zelene izdužene listove duljine do 20 cm. Jedna biljka može imati više stabljika. Proljetni jaglac ima jarkožute cvjetove u obliku zvona s narančastim točkama u grozdovima od 5 do 16 cvjetova, obično na jednoj strani.
Kako razlikovati proljetni jaglac od ostalih sličnih vrsta?
U usporedbi s blijedožutim jaglacem, cvjetovi proljetnog jaglaca su manji, jarkožute su boje i male narančaste točke su vidljive unutar cvijeta. Cvjetovi blijedožutog jaglaca obično su veći i blijedožute boje. Cvjetovi proljetnog jaglaca imaju oblik zvona dok su cvjetovi blijedožutog jaglaca otvoreniji. Rani jaglac ima kratku stabljiku i cvjetove veoma blijedožute boje ili čak bijele boje. Različiti rani jaglaci također se često uzgajaju u vrtovima i lako se šire u divljinu. Cvjetovi im mogu biti različite boje, od ljubičaste i crvene do narančaste i ružičaste. Proljetni jaglac ima samo jarkožute cvjetove u prirodi.
Proljetni je jaglac jedan od prvih vjesnika proljeća. Ovisno o regiji i vremenu, obično počne cvjetati početkom svibnja i cvjeta nekoliko tjedana. U hladnijoj klimi cvjetanje počinje kasnije i traje do sredine lipnja. U toplijim regijama cvjetanje može započeti već u travnju.
Gdje raste proljetni jaglac?
Proljetni je jaglac dosta uobičajen u Europi sa statusom „najmanje ugroženog” na IUCN-ovom crvenom popisu. Ipak, zbog gubitka staništa, više i nije tako rasprostranjen. Proljetni jaglaci preferiraju suha ili umjereno vlažna vapnenačka tla, koja su češća na obalnim područjima. Ipak, to ne znači da se proljetni jaglaci ne pojavljuju i na kiselijem tlu. Proljetni se jaglaci mogu naći na tradicionalno održavanim livadama, u parkovima, na rubovima šuma i pored cesta. Obično preferiraju sunčanija mjesta.